subota, 09.06.2007.
Ako postoji jedna riječ koja bi mogla pojasniti moje trenutačno stanje, onda je to svakako okarakterizirati riječicom jadan. Ta je draga hrvatska riječ kao jedan cvijetić: ima mnogo malih listova. Jedan je j, jedan je a, jedan je d, onda je opet jedan a, i zatim n. U sredini je recimo.. nešto..
Stvari oko sebe stalno nastojim dovest' u red, popravit', popeglat'.. Ali ono što je zaista u popriličnom neredu je to nešto, poprilično zgužvano.
Premda mi je za nekoliko mjeseci trideseti rođendan, živim u stanu pokraj mame i tate. Cijele sam godine promatrao kako život prolazi mimo mene. Jedno pitanje mi se provlači u zadnje vrijeme: Kako umjetnik može stvarati, biti svoj, ako živi pokraj mame i tate ? Tu evidentno postoji nesrazmjer. K tome cijele sam ovu godinu proveo bez ikakvih primanja. U naponu fizičke i mentalne zrelosti, zaustavljen sam kao neki hendikepirani. Cijele godine sam živio otprilike kao mrtvac. Govoriti o intelektualnom životu, a ne imati "paprike" u džepu zvuči kao Kita Marijanova. Dakako da je moja sposobnost transcendencije pomogla.. Dakako ne financijski..
Upoznao sam jednog komada koji mi se zapravo nije pretjerano sviđao. Bila je kratka veza, u kojoj su tijela dakako imala glavnu riječ. Međutim ona je ustvrdila da nisam bio dovoljno njen tip, David Hasselhoff.
Osjećam se nekako nedojeban.. U zadnjih godinu i tri mjeseca na prste jede ruke bi mogao nabrojiti koliko puta se ševio. Dajte mi recite, nije li to zaista najgore što može posvjedočiti jedan tridesetogišnjak ? U naponu sam snage, što je najtužnije.. Kao kakav pijani mladi konj obilazim sve moguće klubove, lounge barove, okupljališta ljubitelja jazza.. Što konja može odvući od zobi ? To je potpuno nejasno.. Koliki je konj, prava životinja. Mogao bi neumorno jahati miljama, u kasu i galopu.. No težak je mu bremeniti pogled, kad šarka okolo gledajući samoću. Tijelo mu zapinje, kao da je uzdan u olovne omče. Korak mu čine teškim.
Odlazim gdje ima darkera i pankera.. U polumraku ržem, trijebim pivo i srčem peline. Što je nagore, nisam jedan od onih ljudi za koje možete ustvrditi da su ružni. Ili baš posebno nesimpatični. Počeo sam prilaziti samo ženama koje su manje od mene, vjerojatno zato što se većih bojim. Možda sam od cijele te nejebice postao osjetljiv, i izbirljiv. Došli smo do ključne riječi. Što čovjeka tjera da bude izbirljiv ? Postoji jedna grozna stvar. Počeo sam vjerovati da znam kakva mi osoba treba. Kako to, i dali čovjek to može znati prije negoli je neku osobu upoznao ? Dovoljno sam tašt da mislim da znam unaprijed, što je možda pravi razlog mog samovanja.
četvrtak, 17.05.2007.
I kaj je najgore, takvi komadi hodaju gradom.. Fine, tople djevojke.. Vite jele, koje smatraju da si sladak, umjerene i usmjerene, ljupke djevojke jedrih dojki i gotovo sređenih života.. Ah, slatke zamamne plavuše, i neodoljive poželjne crnke.. Zrače ženstvenošću, svaki djelić njihove glatke kože.. One vape za putenom nježnošću.. Žele biti voljene.. Sa jednoga od tih izvora teče ono za čim čeznem: med i mlijeko.. Još uvijek vjerujem.. Nije prazna fraza..
I sad se pitam da li ju poznajem ? Kada je sretnem, dali ču je uspjeti vidjeti ? Dali če me gledati u oči, kao da ne postoje drugi ljudi.. Morati če doći kad budem spreman, inače ču se vjerojatno prestrašiti njene ljepote. Ako se to ne dogodi, i ako se zaista prepoznamo..
Uči u tok koji teče i krijepi..
nedjelja, 14.01.2007.
things that i like:
- sit on a floor
- walking barefoot in the summer
- allow sometimes to moisten, when rain falls all over
- whisper gently to a close humans
- drink good black wine
- listen to the woods
- sit in silence
- doing things that other would like you to do, and sing, occasionally
- respecting healthy, interesting peoples
- enjoy good theatre and comprehensive actors
- love the felling, omen that I feed, that life is far more bigger and richer than it usually seems like
- whistling a melodies, and invent ones
- dancing on eighties, drink grappa
- ÚץňüŮÚĄäFőîďđń
- in the evening, during cold winters, sitting by the fire
- travelling
- respecting people that have achived their own freedom
-
Dešava mi se da ne mogu osjećati, stanem. Kad osjećam, osjećam jako. Sve gori u meni.
Zatim se potpuno ugasim, i kao da nestane život. Ponekad se u meni javi riječ. Preokrenutih očiju, kao slijep, pun boli i žudnje gledam..
Oklijevam. Propustio sam - - - (tri prilike)
ne znam šta mi je
prestao sam izlaziti svaki vikend
ništa se ne događa
srpanj. 2006.
Manic depression is touching my soul, I knew what I want; but i just don't know.
Jimi Hendrix
Htio sam reći svim svojim prijateljima i prijateljicama, posebno..kako već pet mjeseci; danas već devet mjeseci izlazim van, po barovima i tražim tu zgodnu žensku osobu; ostajem do ranih jutarnjih sati, nerijetko pijan tražim tu odgovarajuću osobu. Što mi se zapravo događa, ne bih mogao reći dali sam melankoličan, depresivan ili čekam neku određenu ženu. Znam, ona je inteligentna, osoba sa sve četiri na zemlji. Zgodna je, s njom mogu izraziti svoje tjelesne nagone onakve, kakvi oni jesu. Tijela koja se vole i bivaju voljena, u odnosu koji ima budućnost..U kojem postoji fizjološka, hormonska, znojevita biološka potencija. Bilo bi ambiciozno reći reproduktivna. Osjećam da još nisam nemam sve što mužjak imati mora. Ako takva veza postoji, onda je sve prostrano, moguće, opušteno. Tada vrijeme nije važno, već namjera.
Izlazim danima, noćima, potpuno svjestan ništavila i gonjen vlastitim žudnjama koje kao da nikad nisu bile teže za podnijeti. Pijem, pušim.. Različite cigare i različita pića; tako omamljen nerijetko prestajem biti sposoban za bilo kakvu komunikaciju.. Ostajem do četiri ujutro, uvijek sam; kao kakav tigar ili vuk gledam fiziologiju tijela žena, njihov volumen, lica i detalje odjeće, facijalnu ekspresiju i govor tijela. Profesionalno, jer to je moja profesija promatram. Držim se sastrane, cool i nepristrano kao kakav kirurg, seciram slojeve emocija i stanja. Gotovo neprimjetnog držanja, tražim eye contact, rijetko ulijećem u situaciju bez njega. Divlji sam, ali to sam ja dok ne dođe ona koja je treba biti tu.
I tako već devet mjeseci, ili dugi niz godina.. Izlazim sve u nadi da ču upoznati onu koju tražim. Redovito unosim više alkohola u sebe no što mogu podnijeti; ne pijem vodu što me čini potpuno otuđenim. Već oko dva sata mi se vjerojatno spava, ali ja i dalje pijem, i pijem, pun žudnje mijenjam barove i klubove gonjen željom svog tijela.. Toplina koju nosim, željela bi prijeći na Francuskinju, tako je ja volim zvati, nju. Teško ču ovoga puta reći volia, dragi moj prijatelju, moja prijateljice..
siječanj 2007.
Danas sam imao seksualne maštarije. Dok zamišljam kako sam u poziciji felatia, njege me noge svako malo snažno udare, samo me preklope svom snagom. To je otprilike moje zadnje iskustvo sa ženom. Župa mi je darovao majicu na kojoj je čovjek koji misli: «Sad ili nikad»; a na majici mu piše: «Molim udarac !» ili u «Molim batine!» ili ovako nešto.
Shvatio sam da imam traume od odnosa. Bojim se žena, strah me je. Vjerojatno je taj proces ciklički. Previše je udaraca sa strane bivše bilo, presilovitih i sa namjerom da se ubije. Kad se sjetim količine truda, koji sam uložio u odnos, žalim samoga sebe. Što sve čovjek ne čini iz potrebe za seksom.
Bojim se da mi je netko otkinuo kurac. Bivša je to dobro znala, kako se to radi. S obzirom na moju seksualnu vještinu, učinila bi da se ta potencija preventivno skreše. Perfidna tehnika, kojom je to činila bila je da mi je uvijek govorila da " smrdim".. To je bio jedan od konzistentnih oblika ponašanja prema mom biću. U tim trenucima, sam se osjećao baš kao da me neko drži za jaja, i kida ih rukama.
nedjelja, 09.10.2005.
žudnja
I ja želim igrat skrivača i predat ti moju odjeću i reći ti da volim tvoje cipele sjest na stepenice dok se ti kupaš i masirati tvoj vrat ljubit tvoja stopala držati te za ruku i ići nešto jest i ne ljutit se kad jedeš moju hranu
srest te kod Rudija pričat o danu i tipkat i nosit tvoje kutije smijat se tvojoj paranoji i dat ti kazete koje uopče ne slušaš i gledat tvoje sjajne filmove
i gledat tvoje grozne filmove i žalit se na tvoju radio stanicu i slikat te kad spavaš dići se donjet ti kavu i ići na Florent piti kavu u pola noći uhvatit te kako mi kradeš cigarete i uvijek tražiti i nikad ne naći te šibice pričat ti o emisiji na tv koju sam vidila prošlu noć i vodit te u bolnicu i ne smijat se tvojim šalama željeti te ujutro ali još te pustit da odspavaš i ljubit tvoja leđa tvoja bedra tvoju kožu i reći ti koliko volim tvoju kosu tvoje oči tvoje usne tvoj vrat tvoje grudi tvoje
...
i sjesti na stepenice i pušiti dok tvoj susjed dođe kući i sjesti na stepenice i pušiti dok ti dođeš kući i brinut kada kasniš i biti oduševljen kada ponekad dođeš ranije poklonit ti suncokret poći na tvoj tulum i plesati dok ne umrem
i žalit kad sam u krivu i bit sretna kada mi oprostiš gledat tvoje fotose i željet
znat te oduvijek odpočetka i čuti tvoj glas u mom uhu osjetit tvoju kožu na mojoj koži uplašit se kada se ljutiš i kad tvoje jedno oko postane crveno pokraj tvoga plavog oka i tvoja kosa na lijevu stranu i tvoje orijentalno lice
i reći ti da si predivan zagrlit te kad si nervozan i držat te tako kada boliš
željeti kada te osjetim i napasti kada te taknem i plakati kad sam uz tebe
i plakati kad nisam i opirat se na tvojim grudima i biti podatna tu istu večer
prehladit se kad mi uzmeš pokrivač i kuhat se kada to ne učiniš i topiti
se kada se smiješiš i nestati kada se smiješ ne shvačajući zašto misliš da
te odbacujem kada te ne odbacujem i pitat se kako možeš pomisliti da bi
te ja odbacila i pitati se tko si ti zapravo ali prihvačat te kakav god bio i
pričati ti o tri anđela očaranim šumskim dječakom što preletješe preko
oceana jer te naprosto volio i pisati ti pjesme i pitat se zašto mi ne vjeruješ
da nosim tako dubok osjećaj da ne postoje riječi takvog osjećanja i kupit
ti mačkicu na koju sam ljubomorna jer privlači više tvoje pažnje od mene same ne dati ti da ustaneš iz kreveta kad zbilja moraš ići i plakati kao djete
kad konačno to i učiniš donosit ti poklone koje ne želiš i odnosit ih natrag ponovo i pitati te dali se želiš udati za mene da bi ti rekao ne ponovo ali
nastaviti te pitati i pitati jer možda ti pomisliš da ne znam što zbilja želim
ja znam uvijek sam znala od prvog trena i pitala sam te i tražila misli grada
koji bez tebe se osjeća praznim i željela samo ono što ti želiš i mislila da počinjem gubiti sebe samu ali sam znati da sam uz tebe sigurna i reći ti ono najgore o sebi dat ti samo ono najbolje jer ti ne zaslužuješ manje odgovorit ti na pitanja o kojima rađe ne bi i reći ti istinu kad to zbilja ne želim i pokušat biti iskren jer znam da to cijeniš mislit da sve je gotovo ali ostati unutra još samo deset minuta više prije nego me izbaciš van iz tvog života i zaboravit ko sam pokušat ti se približit jer je tako lijepo učiti poznavati tebe i dobro cijeniti i mali napredak i govoriti s tobom njemački onako loše i židovski
još gore i voditi ljubav s tobom u tri ujutro i nekako nekako nekako
prenjeti malo od besmrtne nadljudske bezuvijetne sve suosjećajne
srce ispunjujuće svijesti raširujuće sad događajuće i potpuno beskrajne
ljubavi koju imam za tebe.
Sarah Kane, Žudnja
